Evo, tri decenije kako sam u ovoj zemlji, ko biljka koja srasta uz pogrešan korijen, čije sokove samo nesvjesno upija, a ne osjeća. Osamdeset mi je skoro. Nosim to ime kao razlog nemira i progonstva. Ne odričem ga se, nisam ga ni birao, dato mi je bez mog pristanka, u mladosti sam imao još jedno, ali se ni ovog ne odričem, ostavljam ga za podsjećanje na teška vremena i loše prijatelje. Trudim se da zaboravim prošlost, ne mogu je se odreći, ali ni prihvatiti kao drago sjećanje. Na budućnost ne mislim, o tome odlučuju više sile. A možda sam je već potrošio pa se njome ne vrijedi ni baviti.
[Keywords: Uzeir Bukvić]
Recenzije
Još nema recenzija.